Prava roditelja u vršenju roditeljskog prava


Roditeljsko pravo. Porodični zakon je zadržao termin "roditeljsko pravo" sa namerom da se i time potvrdi pravo deteta da se upravo roditelji, pre nego iko drugi, imaju starati o njemu, ali je u Zakonu i posebno predviđeno da je roditeljsko pravo izvedeno iz dužnosti roditelja i da postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa maloletnog deteta (član 67).

Joint custody. Po prvi put u domaćem zakonodavstvu našla se i odredba o tome da roditelji mogu nastaviti da zajednički vrše roditeljsko pravo i kada prestanu da vode zajednički život ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta (član 75. stav 2.). Ovakav sporazum roditelja treba da omogući da oni vrše sva prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava i nakon što prestanu da žive zajedno (u braku ili vanbračnoj zajednici) te i na taj način pokušaju da izbegnu neprijateljstvo i nezadovoljstvo prema sudskoj odluci kojom se za vršioca roditeljskog prava određuje samo jedan od njih. Inače, institut zajedničkog vršenja roditeljskog prava (joint custody) poznaju mnoga evropska prava (švedsko, norveško, finsko, dansko, englesko, francusko, italijansko, nemačko, belgijsko, holandsko, švajcarsko, mađarsko, češko itd.), kao i prava država SAD i Australije.

Poseban sudski postupak. Porodični zakon predviđa poseban postupak u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava (čl.261-273).