Kada je Aristotel zapitao proročište u Delfima: “Ko je najmudriji na svetu?”, ono mu je odgovorilo: “Sokrat je najmudriji čovek na svetu”. U nedoumici oko toga, Aristotel se obrati Bogu, koji mu reče: “Tačno. Sokrat je najmudriji čovek na svetu, jer jedini on, za razliku od drugih, zna koliko ne zna”.
___________________
Mudri Konfučije parafrazira svoj razgovor sa učenikom: “Cu Kung zapita: Postoji li neka reč koju bih kao moto svom ponašanju mogao koristiti celi život? Učitelj mu odgovori: Ta reč je “uzajamnost”, jer:
“Što ne želiš da drugi tebi čine, ne smeš ni ti drugima činiti”
Slično genijalnoj, uvek aktuelnoj i univerzalnoj Konfučijevoj izreci, u Japanu postoji poslovica kojom se iskazuje neophodnost kulture i potrebe prilagođavanja datoj situaciji, odmerenost i uviđavnost:
“Kad posećuješ tuđe selo čini ono što oni čine”
Ova vrhunska etička načela podupire i Ajnštajnova misao:
“Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savesti,
čak ako to od vas i država traži”.
___________________
Kultura, odmeren stil i lepi maniri čine čoveka dostojanstvenim i cenjenim u svim prilikama, pa i onda kad nekome ne čini nešto po volji. To je još u Starom Rimu uočio pesnik Publicije koji je izrekao:
“Delimično si ispunio molbu, ako si je na lep način odbio”.
Bard pisane reči, Dostojevski, ovako je ocenio kompleksnu ali i nestalnu ljudsku prirodu, koju su ispoljavali i njegovi književni likovi:
“Ljudsko srce je ring u kom se anđeo i đavo stalno tuku za prednost”
___________________
Različiti afiniteti, sklonosti i navike, kao nešto što je imanentno ljudskom biću, što treba imati u vidu, uvažiti kao normalno i ne iscrpljivati se diskusijom o tome čiji ukus je bolji, izraženo je poznatom latinskom izrekom:
“De gustibus non est disputandum”
(o ukusima ne vredi raspravljati)
Engleski književnik Entoni Ponel jezgrovito je zaključio o neminovnosti ljudske prolaznosti i nemoći čoveka da to spreči:
“Postajati star je kao kazna koja se povećava
zbog zločina koji niste počinili”
Ali i u starosti ostaju živa sećanja, pa ruski pesnik Baratinski kaže:
“Bog nam je dao pamćenje da bi smo imali ruže u decembru”
___________________
U narodu se mudrost, odmerenost i obazrivos veoma ceni, pa se kaže:
“Dvaput meri jednom seci”
u Africi kažu:
“Samo budala dubinu vode proverava obema nogama”
Pretpostavka uspeha jeste inventivnost i akcija, a ne opuštanje i lenčarenje, jer:
“Ne može se megdan zadobiti na divanu sve lulu pušeći”
Onaj ko koristi snagu efektnog i sažetog govora u pednosti je nad onima koji dugo i nepotebno razglabaju, i zato se kaže:
“Duga priča cenu gubi”
A Dostojevski to isto kaže na drugi način:
“Oni koji umeju da govore, govore kratko”
I kad nekome treba pomoć, ona je najcenjenija ako je pravovremena, pa se kaže:
“Dvostruko daje ko brzo daje”
___________________
Tri velika uma, iako razdvojena vekovima, slično su razmišljala o mudrosti i učenosti. Heraklit poručuje da je mudrost starija od znanja:
“Znati mnogo stvari ne znači biti mudar”
A Paskal da je deo mudrosti i čovekova procena da ne treba gubiti vreme na laprdanju o glupostima:
“Pametan čovek ne samo da ne govori gluposti nego ih i ne sluša”
Ajnštajn, pak, kao pronalazački genije, ukazuje da je, pored sveg znanja ovoga sveta, za dalji napredak neophodna i kreativna imaginacija jer tek ona otkriva nove horizonte:
“Mašta je važnija od znanja”
A Gete se na to nadovezuje, potvrđujući gornju konstataciju da je Sokrat najmudriji čovek na svetu:
“Sa znanjem raste i sumnja”
___________________
Kad nema vladavine prava i autoriteta suda, onda zlo i nepravda dominiraju urušavajući društveni poredak i civilizacijska dostignuća, o čemu narodna poslovica kaže:
“Kad pravda tamnuje, krivda caruje”
A o opasnosti lažnog svedočenja po nevinog, nestalnosti i laži, toleranciji kriminala koja i sama postaje kriminal, govore pravne izreke:
“Kad ti trojica kažu da si pijan – lezi pa se valjaj”
“Ko laže za tebe, lagaće i protiv tebe”
“Ko lopovu gleda kroz prste i sam je lopov”
“Ko oprašta zločin, postaje saučesnik u njemu”
Odmerenost i strpljenje nekada mogu postići bolji efekat nego reči, o čemu je indijski filozof Tagore, nadahnjujući verovatno i docniji nenasilni otpor Mahatme Gandija, rekao:
“Najbolja upoteba reči je ćutanje”
___________________
A Tolstoj je naznačio da su važnija dela od reči:
“Daj više odmora jeziku nego rukama”
Neko, opet, reče da i kad nešto ne znaš ne moraš ispasti glup ako znaš da se kontrolišeš i pustiš da govore oni koji znaju:
“Da si ćutao ostao bi filozof”
S druge strane, ne treba preterivati ni onda kad se ima, te o opasnosti uspeha koji udaa u glavu (“ko visoko leti nisko pada”), Balzak kaže:
“Slava je otrov koji treba uzimati u malim dozama”
U istom cilju je i poruka odmerenosti i samokontrole:
“Nemoj da ničeš tamo gde te ne seju”
___________________
Kaže se i da onoj ko nema moći ne treba uludo da nasrće na snažnijeg, jer ta time samo još više može razjariti:
“Ako ne znaš udarati, ne pokazuj zube”
na šta, u moderno doba, Patak Dača poručuje:
“Ako ne možeš da ih pobediš – pridruži im se”
“Lenjost korača tako polako da je siromašvo brzo stigne”
“Prijatelj je najbolja imovina u životu”
“Niko se nije osigurao od prosjačkog štapa i tamnice”
“Voli svog suseda, ali ne ruši ogradu” (švajcarska poslovica)
“Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao (Dostojevski)
“Kad je čovek sam uvek je u lošem društvu” (Kafka)