REFERENCE UPRAVNOG POSTUPKA
NAZIV POSTUPKA: upravni postupak
PRAVNI IZVOR: Zakon o opštem upravnom postupku – „Službeni glasnik Republike Srbije”, br. 18/2016
KAD JE STUPIO NA SNAGU: stupio na snagu 9.3.2016, primenjuje se od 1.6.2017. godine
ŠTA MU JE PREDMET: uređuje skup pravila koja primenjuju državni organi i organizacije, organi i organizacije pokrajinske autonomije i organi i organizacije jedinica lokalne samouprave, ustanove, javna preduzeća, posebni organi preko kojih se ostvaruje regulatorna funkcija i pravna i fizička lica kojima su poverena javna ovlašćenja, kada postupaju u upravnim stvarima i rešavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima fizičkih lica, pravnih lica ili drugih stranaka u upravnom postupku. Po ZUP-u 2016. predmet Zakona je znatno proširen, tako da se njegove odredbe primenjuju na organe kada: 1) donose upravne akte; 2) donose garantne akte; 3) zaključuju upravne ugovore; 4) preduzimaju upravne radnje; 5) pružaju javne usluge.
KAKO SE POKREĆE: zahtevom stranke ili po službenoj dužnosti
UPRAVNA STVAR – pojedinačna situacija u kojoj organ, neposredno primenjujući zakone, druge propise i opšte akte, pravno ili faktički utiče na položaj stranke tako što donosi upravne akte, donosi garantne akte, zaključuje upravne ugovore, preduzima upravne radnje i pruža javne usluge.
UPRAVNI AKT je pojedinačni pravni akt kojim organ, neposredno primenjujući propise iz odgovarajuće upravne oblasti, odlučuje o pravu, obavezi ili pravnom interesu stranke, ili o procesnim pitanjima.
GARANTNI AKT je novi oblik upravnog postupanja. Radi se o pisanom aktu kojim organ ne odlučuje o pravima i pravnim interesima stranke, već se obavezuje da, pod određenim uslovima i na odgovarajući zahtev stranke, donese upravni akt određene sadržine. Donosi se samo kada je to propisano posebnim zakonom i pod uslovom da stranka istakne zahtev za njegovo izdavanje.
UPRAVNI UGOVOR je dvostrano obavezan pisani akt koji, kad je to posebnim zakonom određeno, zaključuju organ i stranka i kojim se stvara, menja ili ukida pravni odnos u upravnoj stvari, čija sadržina ne sme biti protivna javnom interesu niti pravnom interesu trećih lica. Kao takav prestavlja novi institut domaćeg upravnog prava.
UPRAVNE RADNJE su definisane kao materijalni akti organa koji utiču na prava, obaveze ili pravne interese stranaka. Exempli causa se navode vođenje evidencija, izdavanje uverenja, pružanje informacija, primanje izjava. Protiv upravne radnje može se izjaviti prigovor, ali samo ako ona nije povezana sa donošenjem upravnog akta.
J AVNE USLUGE – u okviru pružanja javnih usluga se razlikuje postupanje u cilju zadovoljenja osnovnih potreba pravnih i fizičkih lica i postupanje u cilju zadovoljenja potreba korisnika javnih usluga, pri čemu se, ako one ne budu pružene uredno i kvalitetno, može izjaviti prigovor.
NAČELA UPRAVNOG POSTUPKA (načela dobre uprave): načelo zakonitosti i predvidivosti, načelo srazmernosti, načelo zaštite prava stranaka i ostvarivanja javnog interesa, načelo pomoći stranci, načelo delotvornosti i ekonomičnosti postupka, načelo istine i slobodne ocene dokaza, načelo o pravu stranke na izjašnjavanje, načelo samostalnosti, načelo o pravu na žalbu i prigovor, načelo pravnosnažnosti rešenja i načelo pristupa informacijama i zaštite podataka.
KO GA MOŽE POKRENUTI: nadležni organ po službenoj dužnosti, ili stranka svojim zahtevom
PRILOZI UZ ZAHTEV: stranka uz zahtev prilaže i relevantne dokaze u prilog svojih tvrdnji
U KOLIKO PRIMERAKA SE DOSTAVLjA: svim učesnicima + jedan primerak za nadležni organ
KAD JE POSTUPAK POKRENUT: 1) po zahtevu stranke – kad organ primi zahtev stranke, 2) po službenoj dužnosti: a) ako se postupak vodi u interesu stranke – kad organ preduzme bilo koju radnju radi vođenja postupka, b) ako se postupak ne vodi u interesu stranke – kad je stranka obaveštena o aktu o pokretanju postupka.
STRANKE U POSTUPKU: stranka je lice koje je svojim zahtevom pokrenulo postupak ili protiv koga se vodi postupak; to može biti svako fizičko i pravno lice, državni organ, organizacija, pa čak i naselje i grupa lica koji nemaju svojstvo pravnog lica ako mogu biti nosioci prava i obaveza ili pravnih interesa.
DRUGI UČESNICI U POSTUPKU: zainteresovano lice, javni tužilac, javni pravobranilac i drugi državni organi.
STVARNA NADLEŽNOST: državni i drugi organi određeni zakonom, od opštine do republike. Organ koji vodi postupak po ZUP-u jeste organ uprave i drugi državni organ, kao i preduzeće (javno i dr) i druga organizacija (npr. AMS) kojima je zakonom povereno vršenje javnih ovlašćenja.
MESNA NADLEŽNOST: po više kriterijuma: po mestu nalaženja nepokretnosti, prema sedištu državnog organa, preduzeća ili drugog pravnog lica, prema mestu obavljanja delatnosti, prema sedištu organa uprave, prema matičnoj luci ili aerodromu, prema prebivalištu stranke.
FUNKCIONALNA NADLEŽNOST: to je podvrsta stvarne nadležnosti – kad se na osnovu propisa ne može utvrditi koji organ je stvarno nadležan za postupanje, u tom slučaju se nadležnost određuje prema funkciji organa pa je nadležan onaj organ u čiji delokrug spadaju upravni poslovi koji ne spadaju u delokrug drugog organa uprave (organ za poslove opšte uprave, ministarstvo za upravu).
VRSTE UPRAVNOG POSTUPKA: A. OPŠTI UPRAVNI POSTUPAK – uređen ZUP-om, B. POSEBNI UPRAVNI POSTUPCI – uređeni posebnim zakonima u pojedinim upravnim oblastima koji predviđaju, zbog specifične prirode tih upravnih stvari, neophodna odstupanja od opštih pravila ZUP-a (vojska, državna bezbednost, porezi i dr.). Npr. po Porodičnom zakonu, posebni upravni postupci za uređenje porodičnih odnosa su: 1. Postupak za sklapanje braka, 2. Postupak priznanja očinstva, 3. Postupak zasnivanja usvojenja i 4. Postupak stavljanja pod starateljstvo.
ZASTUPANJE STRANKE: u upravnom postupku pojavljuje se više vrsta zastupnika stranke: 1. zakonski zastupnik (zastupa procesno nesposobno fizičko lice kao i pravno lice), 2. ovlašćeni predstavnik stranke (zastupa pravna lica i druge subjekte koji nisu pravna lica), 3. privremeni zastupnik (zastupa u hitnom slučaju stranku za koju se ne zna gde je, a nema punomoćnika), 4. zajednički predstavnik, odnosno zajednički punomoćnik (zastupa dve ili više stranaka u istom postupku) i 5. punomoćnik (zastupa stranku na osnovu ovlašćenja stranke ili njenog zakonskog zastupnika).
FAZE U PRVOSTEPENOM POSTUPKU: a) pokretanje postupka (mogućnost neposrednog odlučivanja, tj.skraćenog postupka, privremene mere, obaveštavanje stranke i drugih učesnika, poseban ispitni postupak, prethodno pitanje), b) usmena rasprava (obavezno – kad u postupku učestvuju protivne stranke ili kad mora da se izvrši uviđaj ili sasluša svedok ili veštak, fakultativno – može uvek po predlogu stranke ili ex officio), c) dokazivanje (putem isprava, svedoka, izjave stranke, veštaka, tumača i putem uviđaja), d) donošenje rešenja, e) žalba.
NEPOSREDNO ODLUČIVANJE (SKRAĆENI POSTUPAK) – čl.104.ZUP (ne uzima se izjava stranke i ne vodi ispitni postupak), u sledećim slučajevima: 1) ako je činjenično stanje utvrđeno na osnovu činjenica i dokaza koje je stranka iznela u zahtevu ili na osnovu opštepoznatih činjenica ili činjenica koje su poznate organu; 2) ako činjenično stanje može da se utvrdi na osnovu podataka iz službenih evidencija, a stranka ne mora da se izjasni radi zaštite njenih prava i pravnih interesa; 3) ako se donosi usmeno rešenje, a činjenice na kojima se ono zasniva su učinjene verovatnim (član 116. st. (5) i (6) ZUP-a); 4) ako je to posebnim zakonom određeno.
PREKID POSTUPKA: postupak se prekida rešenjem organa dok ne bude od strane nadležnog organa rešeno određeno pitanje: 1) dok se nezastupanoj stranci ne postavi privremeni ili zakonski zastupnik, 2) dok organ starateljstva umesto pasivnog dosadašnjeg ne postavi novog zakonskog zastupnika, 3) dok organ starateljstva, u slučaju suprostavljenog interesa zastupnika i stranaka, ne postavi novog zakonskog zastupnika, 4) u slučaju stečaja, dok stečajni upravnik ne stupi u postupak.
OBUSTAVLJANJE POSTUPKA: Postupak se obustavlja rešenjem ako organ nađe da nema uslova da se dalje vodi, a zakon ne nalaže da se postupak nastavi.
VRAĆANJE U PREĐAŠNJE STANJE: čl.82-83. ZUP-a – moguć samo po predlogu stranke koja iz opravdanog razloga propusti rok za preduzimanje radnje u postupku pa izgubi pravo da je preduzme.
ODLUKE KOJE SE DONOSE U UPRAVNOM POSTUPKU: rešenja i zaključci. REŠENJE se donosi uvek kad se meritorno rešava upravna stvar tj. odlučuje o pravu, obavezi ili pravnom interesu stranke i u onim slučajevima koje ZUP izričito predviđa. ZAKLJUČAK se donosi u svim slučajevima kad ZUP ne predviđa da se odlučuje rešenjem, kao i u upravljanju postupkom. Protiv zaključka nije dozvoljena žalba, niti se može pokrenuti upravni spor. Postupak se okončava rešenjem, a ne zaključkom.
VRSTE REŠENJA: a) potpuno rešenje – čl.136, (b) delimično rešenje – čl.139.st.1,(c) dopunsko rešenje – čl.139.st.2, (d) privremeno rešenje – čl.139.st.3, (e) zajedničko rešenje – čl.138, (f) rešenje u vidu zabeleške na spisu – čl.142 i (g) usmeno rešenje – čl.143.
KAD SE DONOSI REŠENJE: kad se odlučuje o pravu, obavezi ili pravnom interesu stranke (meritorno, materijalnopravno rešenje) i u drugim slučajevima koje predviđa ZUP (sporedna, procesnopravna rešenja). Tako, pored opšteg pravila da se rešenje donosi kad organ odlučuje o meritumu upravne stvari, ZUP predviđa da organ rešenjem odlučuje i u sledećim slučajevima:
rešenjem odbija zahtev stranke za izmenu upravnog ugovora zbog promenjenih okolnosti (čl.23.st.2)
rešenjem raskida upravni ugovor (čl.24.st.2)
rešenjem odbija zahtev stranke za izdavanjem uverenja (čl.29.st.4, čl.30.st.2)
rešenjem odbija zahtev za izmenu izdatog uverenja (čl.29.st.5)
rešenjem postavlja stranci privremenog zastupnika (čl.48.st.1)
rešenjem uskraćuje pravo na zastupanje licu koje se bavi nadripisarstvom (čl.49.st.3)
rešenjem odbacuje neuredan podnesak (čl.59.st.2)
rešenjem odbacuje podnesak zbog nenadležnosti (čl.62)
rešenjem odbija ili odbacuje zahtev stranke za razgledanje spisa (čl.65.st.2)
rešenjem odlučuje o predlogu za vraćanje u pređašnje stanje (čl.83.st.4)
rešenjem nalaže stranci da položi predujam za troškove postupka (čl.86.st.2)
rešenjem odlučuje o troškovima postupka (čl.87.st.2)
rešenjem odlučuje o zahtevu stranke za oslobađanje od troškova postupka (čl.89.st.2)
rešenjem odbacuje zahtev stranke kojim je pokrenut postupak (čl.92.st.1)
rešenjem odlučuje da li je izmena zahteva nedozvoljena (čl.97.st.2)
rešenjem obustavlja postupak kad stranka odustane od zahteva (čl.98.st.3)
rešenjem prihvata poravnanje i obustavlja postupak u slučaju poravnanja (čl.99.st.5)
rešenjem prekida postupak (čl.100.st.1)
rešenjem obustavlja postupak kad nema uslova da se dalje vodi (čl.101.st.3)
privremenim rešenjem odlučuje o privremenoj meri (čl.105.st.2)
rešenjem prekida postupak dok ne bude rešeno prethodno pitanje (čl.107.st.1)
rešenjem obustavlja postupak ako stranka ne pokrene postupak po prethodnom pitanju (čl.108.st.3)
rešenjem obustavlja postupak ako uredno pozvana stranka ne dođe na usmenu raspravu (čl.114.st.2)
rešenjem izriče novčanu kaznu licu koje ometa usmenu raspravu (čl.115.st.3)
rešenjem izriče novčanu kaznu nedošavšem svedoku (čl.127.st.3)
rešenjem odlučuje o naknadi štete nastale usled uviđaja (čl.133.st.10)
rešenjem odlučuje o predlogu za obezbeđenje dokaza (čl.135.st.7)
rešenjem odlučuje o pravu, obavezi ili pravnom interesu stranke (čl.136.st.1)
rešenjem odlučuje o ispravci grešaka u već donetom rešenju (čl.144.st.2)
rešenjem se odlučuje o prigovoru (čl.149.st.1)
rešenjem se obustavlja postupak po žalbi kad žalilac odustane (čl.157.st.3)
rešenjem prvostepeni organ udbacuje neblagovremenu, neurednu i neovlašćeno podnetu žalbu (čl.162.st.1)
rešenjem može da zameni pobijano ožalbeno rešenje (čl.165.st.1)
rešenjem drugostepeni organ odbacuje neblagovremenu, neurednu i neovlašćeno podnetu žalbu (čl.167.st.1)
rešenjem poništava prvostepeno rešenje (čl.171.st.3)
rešenjem drugostepeni organ odlučuje o žalbi (čl.174)
rešenjem odbacuje ili odbija ponavljanje postupka (čl.181.st.2)
rešenjem dozvoljava ponavljanje postupka (čl.181.st.3)
rešenjem može odložiti izvršenje konačnog rešenja, kad odlučuje o ponavljanju postupka (čl.180.st.2)
rešenjem odlučuje po zahtevu za poništavanje konačnog rešenja (čl.183)
rešenjem odlučuje po zahtevu za ukidanje rešenja (čl.184)
rešenjem odlučuje o poništavanju, ukidanju ili menjanju pravnosnažnog rešenja na preporuku Zaštitnika građana (čl.185)
rešenjem odlučuje o izvršenju izvršnog upravnog rešenja (čl.196.st.1)
rešenjem nalaže izvršeniku da položi predujam na ime troškova izvršenja (čl.197.st.2)
rešenjem izriče novčanu kaznu izvršeniku u cilju da on ispuni svoju izvršnu obavezu (čl.198)
rešenjem odlučuje o predlogu za odlaganje izvršenja (čl.202.st.6)
rešenjem obustavlja izvršenje po službenoj dužnosti ili na predlog stranke
rešenjem odlučuje o zahtevu za protivizvršenje (čl.204.st.2)
privremenim rešenjem o obezbeđenju organ odlučuje o izvršenju radi obezbeđenja (čl.205.st.4)
KAD SE DONOSI ZAKLJUČAK: kad organ upravlja postupkom, kao i onda kad ZUP-om nije određeno da se donosi rešenje. Tako, primera radi:
zaključkom se ustupa predmet drugom mesno nadležnom organu (čl.35.st.4)
zaključkom kolegijalnog organa ovlašćuje se član organa da vodi postupak (čl.39.st.5)
zaključkom odlučuje o razlozima za izuzeće zapisničara i veštaka (čl.40.st.5)
zaključkom organ odlučuje o izuzeću ovlašćenog službenog lica (čl.41)
zaključkom organa se postavlja zajednički predstavnik ili punomoćnik strankama sa istim zahtevima (čl.53.st.2)
zaključkom se odsutnoj stranci postavlja punomoćnik za prijem obaveštenja (čl.69.st.2)
zaključkom postavlja zajedničkog punomoćnika za prijem obaveštenja grupi od pet ili više stranaka (čl.69.st.4)
zaključkom službeno lice određuje i produžava službene rokove (čl.79)
zaključkom organa se pokreće upravni postupak (čl.90.st.3)
zaključkom se odlučuje o zahtevu lica da mu se prizna svojstvo stranke u postupku (čl.93)
zaključkom odlučuje o spajanju postupka (čl.95)
zaključkom odbija predlog za zaključenje poravnanja (čl.99.st.6)
zaključkom se isključuje javnost na usmenoj raspravi ili odbija predlog za isključenje javnosti (čl.112.st.2)
zaključkom se dopušta prisustvo stručne javnosti na usmenoj raspravi (čl.112.st.6)
zaključkom odlučuje da se dokazni postupak izvede zamolnim putem (čl.117)
zaključkom nalaže trećem licu da pokaže ispravu koju poseduje (čl.122.st.4)
zaključkom se određuje veštak i odlučuje o izuzeću veštaka (čl.128,čl.129.st.3)
zaključkom se odlučuje i u drugim slučajevima: o javnom dostavljanju (čl.78), o saslušanju svedoka, o veštačenju, o vršenju uviđaja, o uzimanju usmene izjave od stranke, dopuni postupka i odlučuje se o svim zahtevima i predlozima stranaka (čl.106.st.4) itd.
REDOVNI PRAVNI LEKOVI:
(1) ŽALBA –protiv rešenja prvostepenog organa. Izjavljuje se u roku od 15 dana od obaveštavanja stranke o rešenju. Žalba kao redovno pravno sredstvo zakonom može biti isključena, a kao pravni lek protiv konačnog rešenja predviđen upravni spor, kao što je slučaj po članu 151.st.2. ZUP-a, članu 41.st.2, čl.42.st.6. Zakona o patentima (2011) u postupku zaštite pronalazaka, po članu 32. Zakona o vraćanju (restituciji) imovine crkvama i verskim zajednicama (2006) i dr.
(2) PRIGOVOR – izjavljuje se zbog neispunjenja obaveza iz upravnog ugovora (u roku od šest meseci od neispunjenja), zbog upravne radnje (u roku od 15 dana) i zbog načina pružanja javnih usluga (u roku od 15 dana), ako ne može da se izjavi drugo pravno sredstvo u upravnom postupku.
VANREDNI PRAVNI LEKOVI: 1) menjanje i poništavanje rešenja u vezi sa upravnim sporom, 2) ponavljanje postupka (zahtev), 3) poništavanje konačnog rešenja, 4) ukidanje rešenja, 5) poništavanje, ukidanje ili menjanje pravnosnažnog rešenja na preporuku Zaštitnika građana.
PONAVLJANJE POSTUPKA (ČL.176-182)
KO POKREĆE: zahtevom stranke ili ex officio
KO ODLUČUJE: organ koji je doneo konačno rešenje (prvostepeni ili drugostepeni)
KAKVO REŠENJE: konačno
OBIM PONAVLJANJA: ceo upravni postupak ili deo upravnog postupka
ROK ZA PONAVLJANJE: subjektivni rok – 90 dana, objektivni rok – 5 godina
RAZLOZI ZA PONAVLJANJE – čl.176 st.1. tač.1-12
OPCIJE KOD PONAVLJANJA: 1) odbacivanje zahteva rešenjem, 2) odbijanje zahteva rešenjem, 3) rešenje kojim se dozvoljava ponavljanje postupka
PONIŠTAVANJE REŠENJA (čl.183)
KO POKREĆE: zahtevom stranke ili ex officio
KO ODLUČUJE: drugostepeni organ ili nadzorni organ
KAKVO REŠENJE: konačno
OBIM PONIŠTAVANJA: u celini ili delimično
ROK ZA PONIŠTAVANJE: 1) bez roka, 2) pet godina, 3) jedna godina (čl.183.st.2)
RAZLOZI PONIŠTAVANJA – četiri grupe razloga: 1) razlozi vezani za nadležnost, 2) razlozi vezani za izvršnost, 3) razlozi zbog propusta organa, 4) razlozi u mani volje
PRAVNE POSLEDICE PONIŠTAVANJA: poništavanjem rešenja poništavaju se pravne posledice koje je to rešenje proizvelo od početka (dejstvo ex tunc)
UKIDANJE REŠENJA (čl.184)
KO POKREĆE: zahtevom stranke ili ex officio
KO ODLUČUJE: drugostepeni organ ili nadzorni organ
KAKVO REŠENJE: izvršno ili pravnosnažno
OBIM UKIDANJA: u celini ili delimično
ROK ZA UKIDANJE: ukidanje rešenja nije ograničeno rokom
RAZLOZI UKIDANJA: 1) zdravstveni, državni, bezbednosni ili privredni interesi, 2) kad traži stranka a ukidanje nije protivno javnom interesu
PRAVNE POSLEDICE UKIDANJA: ukidanjem rešenja ne poništavaju se pravne posledice koje je to rešenje već proizvelo, ali se onemogućava dalje proizvođenje pravnih posledica ukinutog rešenja za ubuduće (dejstvo ex nunc)
KAD JE UPRAVNO REŠENJE KONAČNO: (1) kad se protiv rešenja ne može izjaviti žalba (istekao rok za žalbu, žalba odbačena ili odbijena, sve stranke se odrekle prava na žalbu, posebni zakon ne predviđa žalbu protiv rešenja). Rešenje doneto po žalbi – drugostepeno rešenje je uvek konačno.
KAD JE UPRAVNO REŠENJE PRAVNOSNAŽNO (čl.14): kad se rešenje više ne može pobijati ni žalbom ni tužbom u upravnom sporu. Pravnosnažnost nastupa: 1. kad stranka ne izjavi žalbu – istekom roka za žalbu, 2. kad se odrekne prava na žalbu – danom odricanja, 3. kad odustane od podnete žalbe – danom obaveštavanja o obustavi postupka, 4. kad žalba bude odbačena – danom obaveštavanja o odbacivanju žalbe, 5. kad žalba nije dozvoljena – danom dostavljanja konačnog upravnog akta, 6. kad je upravni spor zakonom isključen – u momentu nastupanja konačnosti upravnog akta, 7. kad stranka ne podnese tužbu protiv konačnog upravnog akta – istekom roka za podnošenje tužbe, 8. kad je tužba u upravnom sporu odbačena – dostavljanjem rešenja o odbacivanju, 9) kad tužilac odustane od tužbe – na dan kad primi rešenje upravnog suda o obustavi postupka, 10. kad tužba bude odbijena kao neosnovana – dostavom stranci presude o odbijanju tužbe.
KAD JE UPRAVNO REŠENJE IZVRŠNO (čl.190): Prvostepeno rešenje postaje izvršno: 1.istekom roka za žalbu, ako žalba nije izjavljena, 2.dostavljanjem stranci, ako žalba nije dopuštena, 3.dostavljanjem stranci, ako žalba ne odlaže izvršenje, 4.dostavljanjem stranci rešenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, 5.kad se sve stranke odreknu prava na žalbu. Drugostepeno rešenje postaje izvršno kad se dostavi stranci (v.čl.190.st.3. ZUP-a).
KO I KAKO SPROVODI IZVRŠENJE (vrste izvršenja): Izvršenje radi ostvarivanja nenovčanih obaveza sprovodi, po pravilu, upravni organ koji je doneo prvostepenu odluku (upravno izvršenje). Izvršenje radi namirenja novčanih obaveza sprovodi mesno nadležni osnovni sud primenom odredaba Zakona o izvršenju i obezbeđenju (sudsko izvršenje).
KAKO SE VRŠI OBAVEŠTAVANJE STRANKE: 1) elektronskim putem (čl.70), 2) putem pošte (čl.71) i 3) dostavljanjem pismena (čl.72-78).
KAD I KAKO SE VRŠI JAVNO DOSTAVLJANJE: Javno dostavljanje vrši se: 1) ako nijedan drugi način dostavljanja nije moguć; 2) ako se dostavlja rešenje koje se tiče većeg broja lica koja nisu poznata organu, a dostavljanje na drugi način nije bilo moguće ili odgovarajuće; 3) u drugim slučajevima određenim zakonom. Vrši se objavljivanjem pismena na internetu, na oglasnoj tabli, u dnevnoj štampi i sl.
ŠTA JE JEDINSTVENO UPRAVNO MESTO: ZUP predviđa tzv. jedinstveno upravno mesto (čl.42), kom se stranka obraća ako je za ostvarivanje jednog ili više prava potrebno postupanje jednog ili više organa, čime se postupak racionalizuje i koncentriše, a položaj stranke bitno poboljšava.
Može li istovremeno nastupiti konačnost, pravnosnažnost i izvršnost upravnog akta? Može, u momentu obaveštavanja stranke, ukoliko bi bila isključena mogućnost ulaganja žalbe i pokretanja upravnog spora.
Može li upravni akt postati izvršan pre pravnosnažnosti? – Može, izvršnost se vezuje isključivo za okončanost upravnog postupka, prvostepenog i drugostepenog – konačno rešenje (v.čl.190.ZUP), dok se pravnosnažnost vezuje kako za upravni postupak tako i za upravni spor (v.čl.14.ZUP).
Kad žalba u upravnom postupku ne odlaže izvršenje rešenja? – 1) kad je zakonom to predviđeno (čl.154.st.1.ZUP), 2) kad se donosi usmeno rešenje (čl.155.st.1.ZUP), 3) kad bi odlaganje stranci nanelo nenadoknadivu štetu ili teže ugrozilo javni interes (čl.155.st.2.ZUP).