Moral je društvena norma kroz koju se vrši konkretizacija najviših vrednosti društva: života, istine, pravde, slobode, ljudskog dostojanstva. Postupa moralno onaj ko postupa čovečno i u dobrobit čoveka, vođen svojom sopstvenom savešću koja proizilazi iz činjenice da je čovek. Moral je vrhovna norma koja čoveka čini različitim i boljim od drugih živih vrsta, a moralno dobro jedino može da prepusti prednost verskom dobru tamo gde je religija snažna.
Moralna načela su ista za sva društva, a primalno su sadržana u osnovnim Biblijskim i Božjim zapovestima: ne ubij, ne kradi, ne čini drugome zlo, pomozi drugome i dr.
Pravo inkorporira u sebi moralni supstrat, sadrži moralnu komponentu koja čini da pravne norme štite najveće moralne vrednosti i najvažnije atribute čoveka: dostojanstvo čoveka, njegovu čast, poštenje, ali i pravdu i pravičnost, slobodu, život – što je takođe sve u funkciji čoveka. Zakon treba da je društveno svrsishodan, pravedan, ali i moralno opravdan, što uvek nije slučaj, posebno kad je reč o tzv. diskriminatorskim zakonima koji mogu nastati u raznim sistemima i vremenima. Tako, naprimer, može se reći da je oduzimanje imovine bez naknade, kroz agrarnu reformu i nacionalizaciju jedan nepravedan čin, protivan pravnom moralu. iako je zasnovan na legalnom pravnom aktu.
Pravni moral jeste moral koji obitava u pravu i pravnim normama, kao i u ponašanju svih onih koji primenjuju ili neprimenjuju te norme. Taj moral je posebno važan kod zaključenja obligacionih ugovora (npr. zelenaški, lihvarski poslovi), a isto tako je sastojak poslovnog morala – profesionalne poslovne etike, koja je uređena u brojnim strukovnim kodeksima lekara, advokata, sudija, državnih službenika, novinara i dr.